Dokumenti i postupci carinjenja

Ovaj je odjeljak namijenjen uvoznicima iz EU-a. U njemu se navode detaljne informacije o uvoznim postupcima EU-a, uključujući teme kao što su registracija gospodarskog subjekta kao gospodarskog subjekta i registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI), različiti dokumenti koje morate ispuniti i poveznice na zahtjeve za pojedine sektore i zemlje. Detaljnije informacije o proizvodu potražite u odjeljku Moji pomoćnik za trgovinu.

U ovom poglavlju pronaći ćete

  • dokumenti potrebni za carinjenje u EU-u
  • informacije o tome kako dobiti EORI broj
  • različiti carinski postupci
  • informacije o dokazima o podrijetlu kao dio carinjenja
  • posebne informacije o uvozu za svaku državu članicu EU-a

Dokumenti potrebni za carinjenje u EU-u

 
 

Dokaz o podrijetlu

Dokaz o podrijetlu je međunarodni trgovinski dokument kojim se potvrđuje da roba uključena u pošiljku potječe iz određene zemlje ili područja. Deklarira se zajedno s JCD -om i podnosi na carinjenje.

Općenito, status robe s podrijetlom može se dokazati:

  • potvrde o nepovlaštenom podrijetlu kojima se potvrđuje da zemlja podrijetla robe ne ispunjava uvjete za povlašteno postupanje. Te potvrde obično izdaju gospodarske komore.
  • potvrde o povlaštenom podrijetlu koje omogućuju da se na robu primjenjuje snižena ili nulta carina pri uvozu iz trećih zemalja s kojima je potpisan povlašteni sporazum.

Takve potvrde moraju izdati carinska tijela zemlje izvoznice i moraju se predočiti u trenutku carinjenja.

  • vrsta potvrde za koju se podnosi zahtjev utvrđuje se svakim povlaštenim sporazumom: Obrazac A (za režim OSP-a), EUR MED (za neke konkretne slučajeve u sustavu PEM) ili 1 EUR (svi ostali slučajevi)
  • izjave na računu koje izdaje izvoznik u zemlji korisnici ili partnerskoj zemlji. Potrebno je razlikovati dvije situacije
    • za pošiljke do 6 000 EUR izjave na računu može izdati bilo koji izvoznik u zemlji korisnici/partnerskoj zemlji.
    • za pošiljke iznad 6 000 EUR izjave na računu izdaje samo ovlašteni izvoznik.

Poseban slučaj izjava na računu je sustav REX.

Mogu se predočiti i potvrde o obvezujućim tarifnim informacijama i/ili obvezujuće informacije o podrijetlu.

 
 
 
 

Vidjeti također:

Ulazna skraćena deklaracija (ENS)

Ulazna skraćena deklaracija sadržava unaprijed dostavljene informacije o teretu pošiljaka koje ulaze u EU. Njime se carinskim tijelima omogućuje provedba analize rizika za potrebe sigurnosti i zaštite. Ulaznu skraćenu deklaraciju u prvom ulaznom carinskom uredu u EU mora podnijeti prijevoznik robe (prijevoznik robe, iako u nekim slučajevima to može učiniti uvoznik-primatelj ili zastupnik prijevoznika ili uvoznika), čak i ako se roba neće uvoziti u EU. Primjenjuju se sljedeći rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije na temelju načina prijevoza kojim se prevozi roba:

  • pomorski teret kontejnera: najmanje 24 sata prije početka utovara u stranoj luci
  • teret u rasutom stanju: najmanje 4 sata prije dolaska
  • pomorski prijevoz na kratke udaljenosti: najmanje 2 sata prije dolaska
  • kratki letovi (manje od 4 sata): barem do stvarnog vremena uzlijetanja zrakoplova
  • dugi letovi (4 sata ili više): najmanje 4 sata prije dolaska u prvu zračnu luku na carinskom području EU-a
  • cestovni promet: najmanje jedan sat prije dolaska

Obavijest: Za ulaznu skraćenu deklaraciju potrebne su informacije uključene u dokumente koji potječu od izvoznika (teretni list, trgovački računi itd.). Pobrinite se da ti dokumenti dođu do stranke odgovorne za pravodobno podnošenje deklaracije. Više informacija o ulaznoj skraćenoj deklaraciji. Carinskim zakonikom Unije u ovu je deklaraciju uvedeno više pojedinosti o analizi rizika. Vidjeti najčešća pitanja o ENS -u.

Registracija kao gospodarski subjekt (EORI broj)

Registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI) jedinstvena je identifikacijska oznaka koju carinsko tijelo u državi članici dodjeljuje svim gospodarskim subjektima (poduzećima i pojedincima) osobama koje se bave aktivnostima obuhvaćenima carinskim zakonodavstvom EU-a. Uvoznicima s poslovnim nastanom izvan EU-a dodijelit će se EORI kada prvi put podnesu:

  • carinska deklaracija
  • ulazna skraćena deklaracija (ENS)
  • izlazna skraćena deklaracija (EXS)

Gospodarski subjekti upotrebljavaju taj broj u svim komunikacijama s carinskim tijelima EU-a u kojima je potrebna identifikacijska oznaka sa sjedištem u EU-u, na primjer u carinskim deklaracijama. Već dodijeljeni EORI brojevi mogu se provjeriti u Europskoj komisiji. Mogu se pronaći tijela koja registriraju EORI brojeve u svakoj državi članici EU-a.

Vidjeti i Smjernice za EORI

Carinski postupci u EU-u

Kada roba stigne u carinski ured ulaska u EU, stavlja se u privremeni smještaj pod carinskim nadzorom (ne dulje od 90 dana) sve dok joj se ne dodijeli jedan od sljedećih carinskih postupaka (ili ponovno izveze):

Puštanje u slobodni promet

Svrha je postupka puštanja u slobodni promet ispuniti sve uvozne formalnosti kako bi se roba mogla prodavati na tržištu Unije.

Roba se pušta u potrošnju nakon što su ispunjeni svi zahtjevi u pogledu uvoza:

  • Plaćene su sve primjenjive carinske carine i druga davanja.
  • Podnesene su uvozne dozvole za robu koja podliježe kvotama.
  • Predočena su sva primjenjiva odobrenja i certifikati (npr. veterinarski certifikat za određene životinje ili proizvode životinjskog podrijetla).

Uvezena roba stavlja se u postupak putem carinske deklaracije. Datum na koji je carinski ured u državi članici EU-a prihvatio tu deklaraciju također je datum koji se uzima u obzir za izračun iznosa uvozne carine, poreza na dodanu vrijednost i trošarine, ako je primjenjivo.

Posebni postupci

Roba se može staviti u bilo koji od sljedećih postupaka:

  • Provoz Unije, koji obuhvaća:
    • Vanjski provoz – roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe (tj. unutarnjih poreza) i mjera trgovinske politike. Premještanje robe u drugu državu članicu EU-a znači da se postupci carinjenja prenose u odredišni carinski ured.
    • Unutarnji provoz – roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez promjene njezina carinskog statusa. To uključuje prijevoz robe drugim područjem izvan carinskog područja EU-a.
  • Smještaj, koji obuhvaća carinsko skladištenje i slobodne zone:
    • Carinsko skladištenje – roba koja nije roba Unije može se skladištiti u prostorima ili na bilo kojoj drugoj lokaciji koju odobre carinska tijela i koja je pod carinskim nadzorom („carinska skladišta”) bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe i mjera trgovinske politike.
    • Slobodne zone – države članice mogu dijelove carinskog područja Unije odrediti kao slobodne zone. U njima se roba može uvesti bez uvoznih carina, drugih davanja (tj. unutarnjih poreza) i mjera trgovinske politike dok joj se ne dodijeli drugi odobreni carinski postupak ili ponovno ne izveze. Roba također može biti podvrgnuta jednostavnim postupcima kao što su prerada i prepakiranje.
  • Posebna uporaba koja obuhvaća privremeni uvoz i uporabu u posebne svrhe:
    • Privremeni uvoz – roba koja nije roba Unije može ući u EU bez plaćanja uvoznih carina, pod uvjetom da je namijenjena ponovnom izvozu bez promjene. Najdulje razdoblje za privremeni uvoz je dvije godine.
    • Uporaba u posebne svrhe – roba se može pustiti u slobodni promet na temelju izuzeća od carine ili po sniženoj stopi carine zbog njezine posebne uporabe.
  • Proizvodnja, koja obuhvaća unutarnju i vanjsku proizvodnju:
    • Unutarnja proizvodnja – roba se može uvoziti u EU, bez plaćanja carina, poreza i formalnosti, radi prerade pod carinskim nadzorom, a zatim ponovnog izvoza. Ako se gotovi proizvodi u konačnici ne izvoze, na njih se primjenjuju primjenjive carine i formalnosti.
    • Vanjska proizvodnja – roba Unije može se privremeno izvoziti iz carinskog područja Unije u svrhu proizvodnje. Prerađena roba može se pustiti u slobodni promet uz potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih carina.

Vidjeti također:

Uvozni zahtjevi i tijela država članica

Kao carinska unija, EU ima koristi od znatno usklađenih uvoznih postupaka. Međutim, i dalje postoji nekoliko razlika među 27 država članica.

Vidjeti popis država članica EU-a i njihovih glavnih nadležnih tijela koja mogu pružiti informacije o uvoznim postupcima, trgovinskim režimima, uvoznim dozvolama i nadležnim tijelima za inspekciju posebnih zahtjeva. Trebali bi vam moći pomoći u ispunjavanju jedinstvenih zahtjeva za svoju zemlju. Ta vam tijela mogu pomoći u pitanjima kao što su:

  • Gdje podnijeti jedinstvenu carinsku deklaraciju
  • Koje su slobodne zone dostupne za uporabu
  • Kako dobiti uvozne dozvole
  • Inspekcijski pregledi živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla
  • Fitosanitarne inspekcije
  • Zdravstveni nadzor hrane i hrane za životinje
  • Tržišni standardi za poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva
  • Nadzor trgovine kemikalijama, gnojivima i otpadom
  • Tehnička normizacija
  • Zahtjevi u pogledu pakiranja i označivanja

Zakonodavstvom Zajednice

  • Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku (SL L-269 10.10.2013.) (CELEX 32013R0952)
  • Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/341 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijelaznih pravila za određene odredbe Carinskog zakonika Unije dok odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni te o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 (SL L-69, 15. 3. 2016.) ( CELEX 32016R0341).
Podijelite ovu stranicu:

Brze poveznice