Koja se carina plaća ako se softver razvijen u EU-u izvozi u treću zemlju i ugrađuje u drugi proizvod, npr. automobil, kada se taj proizvod zatim uvozi u EU?
Obično se za proizvod uvezen iz trećih zemalja, bez obzira na podrijetlo sastavnih dijelova takvih proizvoda, naplaćuje carina u skladu s kombiniranom nomenklaturom EU-a, osim ako je takav proizvod potpuno liberaliziran na temelju sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i zemlje izvoznice. Međutim, uvoznik se može koristiti dostupnim carinskim postupcima u EU-u kako bi izbjegao plaćanje carine na komponentu koja se proizvodi u EU-u, ali se prerađuje u trećoj zemlji.
Dostupan postupak za predmetnu situaciju je vanjska proizvodnja. To znači da poduzeće koje je razvilo ili kupilo softver u EU-u (vlasnik softvera) mora dobiti odobrenje za vanjsku proizvodnju prije ugradnje softvera u automobil ili njegov dio. Društvo se mora obratiti nadležnom carinskom tijelu koje se nalazi u mjestu u kojem se vodi evidencija i dokumentacija vlasnika softvera koja carinskom tijelu omogućuje donošenje odluke (glavna računovodstvena evidencija u carinske svrhe) (u jednoj od 27 država članica).
Pojedinosti koje treba ispuniti u odobrenju uključuju naznaku vrijednosti softvera (komercijalna vrijednost) koji će se potom oduzeti od vrijednosti uvezenog automobila/automobila pri uvozu. Vrijednost softvera bit će trošak njegove proizvodnje ili kupovna cijena. Carina će se naplaćivati na razliku u toj vrijednosti (dodana vrijednost). Carinska tijela određuju rok u kojem će postupak vanjske proizvodnje biti zaključen, tj. vrijeme do kojeg treba obaviti uvoz konačnog proizvoda.
Uvoznik iz EU-a mora u carinskoj deklaraciji za puštanje u slobodni promet navesti odgovarajuće odobrenje za vanjsku proizvodnju.