Dokumenti i postupci za carinjenje

U ovom poglavlju naći ćete

• isprave potrebne za carinjenje u EU-u
• informacije o tome kako dobiti EORI broj
• različiti carinski postupci
• informacije o dokazima o podrijetlu u okviru carinjenja
• posebne informacije o uvozu za svaku državu članicu EU-a

Dokumenti potrebni za carinjenje u EU-u

Dokaz o podrijetlu

Dokaz o podrijetlu međunarodna je trgovinska isprava kojom se potvrđuje da roba uključena u pošiljku potječe iz određene zemlje ili područja. Deklarira se JCD-u i podnosi mu se na carinjenje.

Općenito govoreći, status robe s podrijetlom može se dokazati

• potvrde o nepovlaštenom podrijetlu kojima se potvrđuje da zemlja podrijetla robe ne ispunjava uvjete za povlašteno postupanje. Te potvrde obično izdaju gospodarske komore.
• potvrde o povlaštenom podrijetlu, koje omogućuju da se na robu primjenjuju snižene ili nulte carine kada se uvozi iz onih trećih zemalja s kojima je potpisan preferencijalni sporazum.

Takve potvrde moraju izdati carinska tijela zemlje izvoznice i moraju se predočiti u trenutku carinjenja.

• vrsta potvrde za koju se podnosi zahtjev određena je svakim preferencijalnim sporazumom: Obrazac A (za režim OSP-a), EUR MED (za neke konkretne slučajeve u sustavu PEM) ili EUR 1 (svi ostali slučajevi)

• izjave na računu koje izdaje izvoznik u zemlji korisnici ili partnerskoj zemlji. Potrebno je razlikovati dvije situacije
  • za pošiljke u vrijednosti do 6 000 EUR izjave na računu može izdati bilo koji izvoznik u zemlji korisnici/partnerskoj zemlji
  • za pošiljke iznad 6 000 EUR izjave na računu izdaje samo ovlašteni izvoznik

Poseban je slučaj izjava na računu sustav REX.

Mogu se predočiti i potvrde o obvezujućim tarifnim informacijama i/ili obvezujućim informacijama o podrijetlu.

Vidjeti i:

• Preuzimanje Jedinstvene carinske deklaracije (JCD) (Excel dokument)
• Više informacija o carinskoj deklaraciji

Ulazna skraćena deklaracija (ENS)

Ulazna skraćena deklaracija sadržava prethodne informacije o teretu pošiljaka koje ulaze u EU. Njome se carinskim tijelima omogućuje provedba analize rizika za potrebe sigurnosti i zaštite. Ulaznu skraćenu deklaraciju u prvom carinskom uredu ulaska u EU mora podnijeti prijevoznik robe (prijevoznik robe, iako u nekim slučajevima to može učiniti uvoznik-primatelj ili predstavnik prijevoznika ili uvoznika), čak i ako se roba neće uvoziti u EU. Primjenjuju se sljedeći rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije na temelju načina prijevoza kojim se prevozi roba:

• kontejnerski pomorski teret: najmanje 24 sata prije početka utovara u stranoj luci
• pomorski teret u rasutom stanju: najmanje 4 sata prije dolaska
• pomorski prijevoz na kraćim relacijama: najmanje 2 sata prije dolaska
• kratki letovi (manje od 4 sata): barem do stvarnog vremena polijetanja zrakoplova
• letovi na duge relacije (4 sata ili više): najmanje 4 sata prije dolaska u prvu zračnu luku na carinskom području EU-a
• cestovni promet: najmanje 1 sat prije dolaska

Napomena: Ulazna skraćena deklaracija zahtijeva podatke sadržane u ispravama s podrijetlom od izvoznika (teretnica, trgovački računi itd.). Pobrinite se da ti dokumenti pravodobno stignu do stranke odgovorne za podnošenje deklaracije. Više informacija o ulaznoj skraćenoj deklaraciji. Carinskim zakonikom Unije u ovu je deklaraciju uvedeno više pojedinosti o analizi rizika. Vidjeti često postavljana pitanja o ulaznim skraćenim deklaracijama.

Registracija kao gospodarski subjekt (EORI broj)

Registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI) jedinstvena je identifikacijska oznaka koju carinsko tijelo države članice EU-a dodjeljuje svim gospodarskim subjektima (poduzećima i pojedincima) koji se bave aktivnostima obuhvaćenima carinskim zakonodavstvom EU-a. Uvoznicima s poslovnim nastanom izvan EU-a dodijelit će se EORI broj pri prvom podnošenju:

• carinska deklaracija
• ulaznu skraćenu deklaraciju (ENS)
• izlazna skraćena deklaracija (EXS)

Gospodarski subjekti upotrebljavaju taj broj u svim komunikacijama s carinskim tijelima EU-a u kojima je potrebna identifikacijska oznaka EU-a, na primjer u carinskim deklaracijama. Već dodijeljeni EORI brojevi mogu se provjeriti u Europskoj komisiji. Mogu se preuzeti tijela koja registriraju brojeve EORI u svakoj državi članici EU-a.

Vidjeti i Smjernice o EORI-ju.

Carinski postupci u EU-u

Kada roba stigne u carinski ured ulaska u EU, stavlja se u privremeni smještaj pod carinskim nadzorom (ne dulje od 90 dana) dok joj se ne dodijeli jedan od sljedećih carinskih postupaka (ili ponovno izvozi):

Puštanje u slobodni promet

Svrha je postupka puštanja u slobodni promet ispuniti sve uvozne formalnosti kako bi se roba mogla prodavati na tržištu Unije.

Roba se pušta u potrošnju nakon što su ispunjeni svi zahtjevi za uvoz:

• Plaćene su sve primjenjive carinske pristojbe i druga davanja.
• Predstavljene su uvozne dozvole za robu koja podliježe kvotama.
• Predočena su sva primjenjiva odobrenja i certifikati (npr. veterinarski certifikat za određene životinje ili proizvode životinjskog podrijetla).

Uvezena roba stavlja se u postupak putem carinske deklaracije. Datum na koji carinarnica u državi članici EU-a prihvati ovu deklaraciju ujedno je i datum koji se uzima u obzir za izračun iznosa uvozne carine, poreza na dodanu vrijednost i trošarine, ako je primjenjivo.

Posebni postupci

Roba se može staviti u bilo koji od sljedećih postupaka obrade:

• ProvozUnije , koji obuhvaća:
  • Vanjski provoz – roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe (tj. unutarnjih poreza) i mjera trgovinske politike. Premještanje robe u drugu državu članicu EU-a znači da se postupci carinjenja prenose u odredišni carinski ured.
  • Unutarnji provoz – roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez promjene njezina carinskog statusa. To uključuje prijevoz robe kroz drugo područje koje se nalazi izvan carinskog područja EU-a.

• Skladištenje, koje obuhvaća carinsko skladištenje i slobodne zone:
  • Carinsko skladištenje – roba koja nije roba Unije može se skladištiti u prostorima ili na bilo kojoj drugoj lokaciji koju odobre carinska tijela i pod carinskim nadzorom („carinska skladišta”) bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe i mjera trgovinske politike.
  • Slobodne zone - države članice mogu odrediti dijelove carinskog područja Unije kao slobodne zone. U njima se roba može uvesti bez uvoznih carina, drugih davanja (tj. unutarnjih poreza) i mjera trgovinske politike dok joj se ne dodijeli drugi odobreni carinski postupak ili ponovno ne izveze. Roba se može podvrgnuti i jednostavnim postupcima kao što su prerada i ponovno pakiranje.

• Posebna uporaba koja obuhvaća privremeni uvoz i uporabu u posebne svrhe:
  • Privremeni uvoz – roba koja nije roba Unije može ući u EU bez plaćanja uvoznih carina, pod uvjetom da je namijenjena ponovnom izvozu bez promjene. Najdulje razdoblje za privremeni uvoz je dvije godine.
  • Uporaba u posebne svrhe – roba se može pustiti u slobodni promet uz oslobođenje od carine ili po sniženoj stopi carine zbog njezine posebne uporabe.
• Prerada, koja obuhvaća unutarnju i vanjsku proizvodnju:
  • Unutarnja proizvodnja – roba se može uvoziti u EU, a da ne podliježe carinama, porezima i formalnostima, preradi pod carinskim nadzorom i zatim ponovno izvoziti. Ako se gotovi proizvodi u konačnici ne izvoze, podliježu primjenjivim carinama i formalnostima.
  • Vanjska proizvodnja – roba Unije može se privremeno izvesti iz carinskog područja Unije u svrhu proizvodnje. Prerađena roba može se pustiti u slobodni promet uz potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih carina.

Vidjeti i:

• Više informacija o carinskim postupcima
• Generički scenarij uvoza (Europski carinski informacijski portal)
• Smjernice za CZU (GU TAXUD)

Zahtjevi i tijela država članica u pogledu uvoza

Kao carinska unija, EU ima koristi od znatno usklađenih uvoznih postupaka. Međutim, i dalje postoji nekoliko razlika među 27 država članica.

Pogledajte popis država članica EU-a i njihovih glavnih nadležnih tijela koja mogu pružiti informacije o uvoznim postupcima, trgovinskim režimima, uvoznim dozvolama i tijelima nadležnima za inspekciju posebnih zahtjeva. Trebali bi vam moći pomoći s jedinstvenim zahtjevima za svoju zemlju. Ta vam tijela mogu pomoći u pitanjima kao što su:

• Gdje podnijeti jedinstvenu carinsku deklaraciju
• Koje slobodne zone su dostupne za korištenje
• Kako dobiti uvozne dozvole
• Inspekcijski pregledi živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla
• Fitosanitarni pregledi
• Zdravstvena kontrola hrane i hrane za životinje
• Tržišni standardi za poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva
• Nadzor trgovine kemikalijama, gnojivima i otpadom
• Tehnička normizacija
• Zahtjevi za pakiranje i označivanje

Zakonodavstvo

• Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku(SL L-269 10/10/2013) (CELEX 32013R0952)
• Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/341 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijelaznih pravila za određene odredbe Carinskog zakonika Unije dok odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni te o izmjeni Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/2446 (SL L-69 15/03/2016) (CELEX 32016R0341).