Vodič za sustav sudova za ulaganja

Kako biste saznali imate li spor obuhvaćen relevantnim sporazumom, trebali biste razmotriti odredbe tog sporazuma o opsegu obuhvaćenih sporova.

Općenito, spor nastaje kada ulagatelj jedne od ugovornih stranaka (domaća država) tvrdi da je druga ugovorna stranka (država domaćin) prekršila sporazum, što utječe na ulaganje ulagatelja u državi domaćinu i uzrokuje gubitak ili štetu.

 

Relevantne odredbe za utvrđivanje opsega sporova obuhvaćenih sporazumima EU-a

• CETA između EU-a i Kanade – članak 8.18.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članak 3. stavak 1.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članak 3.27.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članak 10.24.

 

Ako imate spor, pokušajte ga riješiti sporazumnim rješenjima i, ako to nije moguće, pošaljite zahtjev za konzultacije.

U slučaju navodnog kršenja, spor bi se u najvećoj mogućoj mjeri trebao riješiti mirnim putem s pomoću mehanizama alternativnog rješavanja sporova.

Mehanizmi alternativnog rješavanja sporova pružaju mogućnost pronalaženja sporazuma o nagodbi bez troškova postupka pred sudom. Sporazumima EU-a uvijek se potiče rješavanje sporova sporazumnim rješenjima, među ostalim na sljedeće načine:

• Posredovanje
• Pregovori

Iako su ta rješenja dostupna i nakon podnošenja zahtjeva, najisplativije ih je provesti, koliko je to moguće, prije podnošenja zahtjeva za savjetovanje. Svaka stranka u sporu poštuje i poštuje svako sporazumno rješenje.

 

Relevantne odredbe za pronalaženje informacija o mehanizmima alternativnog rješavanja sporova na temelju sporazuma EU-a

• CETA između EU-a i Kanade – članci 8.19. i 8.20.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članci 3.2. i 3.4.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članci 3.29. i 3.31.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članci 10.25. i 10.26.

Ako se spor ne može riješiti mirnim putem, stranka može zatražiti savjetovanje pisanim zahtjevom dostavljenim drugoj stranci u kojem se navodi sporna mjera i odredbe za koje smatra da je država domaćin počinila povredu.

 

Zahtjev za savjetovanje ključan je jer je riječ o obveznom koraku prije pokretanja postupka. To je ujedno i početna točka roka za podnošenje zahtjeva (vidjeti u nastavku).

Zahtjev mora sadržavati posebne informacije i mora se podnijeti u roku utvrđenom u relevantnom sporazumu.

Vremenskim ograničenjem posebno se uzima u obzir situacija u kojoj bi tužitelj prvo zatražio pravnu zaštitu pred domaćim sudovima, prije nego što se koristi sustavom sudova za ulaganja u skladu s relevantnim sporazumom.

 

Relevantne odredbe za pronalaženje informacija o zahtjevima za podnošenje zahtjeva za savjetovanje u skladu sa sporazumima EU-a

• CETA između EU-a i Kanade – članak 8.19.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članak 3. stavak 3.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članak 3.30.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članak 10.26.

Ako već namjeravate pokrenuti postupak, morate poslati obavijest o namjeri ispitaniku ili ispitanicima prije završetka faze savjetovanja.

U svakom relevantnom sporazumu predviđeno je da, ako se spor ne može riješiti u određenom roku od podnošenja zahtjeva za savjetovanje, ulagatelj može dostaviti obavijest o namjeri tuženiku (tuženicima) u kojoj se u pisanom obliku navodi vaša namjera da podnesete zahtjev za rješavanje spora s relevantnim informacijama.

 

Ova je obavijest o namjeri važna jer će u slučaju spora protiv EU-a i njegovih država članica pokrenuti postupak za utvrđivanje točnog tuženika.

Ako niste obaviješteni o odluci EU-a, tuženik će biti EU u kojem su mjere utvrđene u obavijesti isključivo mjere EU-a, dok će tuženik biti država članica u kojoj su mjere utvrđene u obavijesti isključivo mjere te države članice.

 

Relevantne odredbe u okviru sporazuma EU-a za pronalaženje informacija o zahtjevima za slanje obavijesti o namjeri u slučaju spora protiv EU-a i njegovih država članica

• CETA između EU-a i Kanade – članak 8.21.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članak 3.5.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članak 3.32.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članak 10.27.

Ako se spor ne može riješiti savjetovanjem, svoj zahtjev možete podnijeti Sudu.

Ako stranke ne uspiju riješiti spor putem konzultacija, zahtjev se može podnijeti sudu.

 

Tvrdnja se mora podnijeti u određenom roku, počevši od podnošenja zahtjeva za savjetovanje.

Podnošenje zahtjeva mora uključivati određene elemente, kao što su pravila na temelju kojih se spor podnosi. 

Podložno posebnim iznimkama, ako ulagatelj odluči pokrenuti postupak na temelju sustava sudova za ulaganja primjenjivog sporazuma, mora povući ili prekinuti sve postojeće postupke pred sudom na temelju domaćeg ili međunarodnog prava u vezi s mjerom za koju se tvrdi da predstavlja povredu iz zahtjeva. Također se mora odreći svojih prava na pokretanje bilo kakvog zahtjeva ili postupka pred sudom u skladu s domaćim ili međunarodnim pravom u pogledu mjere za koju se tvrdi da predstavlja povredu iz zahtjeva.

 

Relevantne odredbe za pronalaženje informacija o zahtjevima za podnošenje zahtjeva i posebnim rokovima na temelju sporazuma EU-a

• CETA između EU-a i Kanade – članci 8.22. i 8.23.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članci 3.6. i 3.7.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članci 3.33., 3.34. i 3.35.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članci 10.28. i 10.29.

Nakon primitka i obrade vašeg zahtjeva prvostupanjski sud ocijenit će predmet i donijeti privremenu odluku.

Sustav sudova za ulaganja uključuje dvostupanjski mehanizam s prvostupanjskim sudom koji će odlučivati o predmetu i donijeti odluku u skladu s primjenjivim pravom.

Kako je objašnjeno, sustav sudova za ulaganja odstupa od ad hoc prirode arbitražnih postupaka u kojima stranke u sporu odabiru svoje arbitre koje imenuje stranka.

Predsjednik Službeničkog suda imenovat će suce koji čine sudsko vijeće Službeničkog suda koje odlučuje o predmetu. Tri člana Suda (osim ako se ne dogovori sudac pojedinac) bit će odabrana s popisa članova koje su imenovale ugovorne stranke. Jedan je državljanin države članice EU-a, jedan državljanin druge ugovorne stranke i jedan državljanin treće zemlje koji će predsjedati sudskim vijećem Suda koje će odlučivati o predmetu.

Prvostupanjski sud moći će saslušati preliminarne prigovore i zahtjeve za privremene mjere.

 

Odluka Prvostupanjskog suda privremena je, što znači da nije obvezujuća (i izvršiva) ako se podnese žalba. Međutim, ako je od donošenja privremenog pravorijeka proteklo određeno vremensko razdoblje i nijedna stranka u sporu nije uložila žalbu na pravorijek, privremeni pravorijek postaje konačan i izvršiv.

 

Relevantne odredbe u sporazumima EU-a za pronalaženje informacija o Ustavnom sudu i vođenju postupaka

• CETA između EU-a i Kanade – članci 8.27., 8.31., 8.32., 8.33., 8.34.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članci 3.9., 3.13., 3.14., 3.15., 3.18.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članci 3.38., 3.42., 3.44., 3.45., 3.47., 3.53.
• Ulaganja u okviru AFA-e između EU-a i Čilea – članci 10.33., 10.37., 10.38., 10.41., 10.42., 10.44., 10.53.

Protiv privremenog pravorijeka može se podnijeti žalba Žalbenom sudu, koji će donijeti konačnu odluku.

 

Ako stranka u sporu smatra da pravorijek koji je donio prvostupanjski sud sadržava pogreške, protiv njega se može podnijeti žalba. Žalbeni sud preispitat će odluku i konačnu odluku donijeti u kratkom roku.

Sustav sudova za ulaganja uključuje dvostupanjski mehanizam sa stalnim žalbenim tijelom. Suci Žalbenog suda koji odlučuju o predmetu bit će odabrani s popisa članova koje imenuju ugovorne stranke nakon stupanja sporazuma na snagu.

Predsjednik žalbenog suda imenuje članove sudskog vijeća žalbenog suda koji odlučuje o žalbi. Žalbeni sud rješavat će predmete u sudskim vijećima koja se sastoje od tri člana: jedan je državljanin države članice EU-a, jedan državljanin druge ugovorne stranke i jedan državljanin treće zemlje koji će predsjedati sudskim vijećem suda koji će odlučivati o predmetu.

Ako žalbeni sud odbije žalbu, privremeni pravorijek postaje konačan.

Ako je žalba osnovana, žalbeni sud u cijelosti ili djelomično mijenja ili poništava pravne nalaze i zaključak iz privremenog pravorijeka. Žalbeni sud može sam donijeti konačnu odluku ili odlučiti vratiti predmet prvostupanjskom sudu.

Konačna odluka Žalbenog suda ili pravorijek Prvostupanjskog suda koji odlučuje o predmetu bit će konačna i obvezujuća.

Relevantne odredbe u sporazumima EU-a za pronalaženje informacija o žalbenom postupku i konačnoj dodjeli

• CETA između EU-a i Kanade – članci 8.28. i 8.39.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članci 3.18. i 3.19.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članci 3.54. i 3.55.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članci 10.54. i 10.55.

Ako ulagač ima pravomoćnu odluku u njegovu korist, može pokrenuti ovršni postupak pred domaćim sudovima.

Nakon donošenja pravomoćne odluke ona postaje izvršiva.

Konačne odluke obvezujuće su za stranke u sporu i ne podliježu žalbi, preispitivanju, ukidanju, poništenju ili bilo kakvom drugom pravnom lijeku.

Ako ulagač ima konačnu i obvezujuću odluku u svoju korist, može pokrenuti ovršni postupak pred domaćim sudovima. Izvršenje pravorijeka uređuje se zakonima koji se odnose na izvršenje sudskih odluka ili pravorijeka koji su na snazi kada se traži izvršenje.

Relevantne odredbe u sporazumima EU-a za pronalaženje informacija o izvršenju konačnih odluka donesenih u okviru sustava sudova za ulaganja

• CETA između EU-a i Kanade – članci 8.41.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Singapura – članci 3.22.
• Sporazum o zaštiti ulaganja između EU-a i Vijetnama – članci 3.57.
• Ulaganja EU-a i Čilea u AFA-u – članak 10.56.