Ulaganja – stupovi
EU-ova politika međunarodnih ulaganja temelji se na tri ključna stupa
Olakšavanje ulaganja
Olakšavanje ulaganja širok je koncept koji je posljednjih godina sve više prepoznat u ulagačkim krugovima kao važan način privlačenja ulaganja.
Mjere olakšavanja usmjerene su na to da se ulagačima olakša osnivanje, poslovanje i širenje ulaganja. Općenito, te se mjere odnose na poboljšanje transparentnosti i predvidljivosti ulagačkog okruženja, pojednostavnjenje i racionalizaciju ulaganja i administrativnih postupaka/zahtjeva te osiguravanje žalbenih postupaka i postupaka preispitivanja.
Konkretno, takve mjere uključuju razne zahtjeve u pogledu objavljivanja i informiranja u pogledu ulaska i funkcioniranja ulaganja, uspostave kontaktnih točaka i točaka za upite, zahtjeva u pogledu dokumentacije i obrade nepotpunih zahtjeva, kao što su mehanizmi „sve na jednom mjestu”. U istraživanjima ulagača ta su područja istaknuta kao ključni čimbenici u njihovoj odluci o ulaganju.
Liberalizacija ulaganja
Liberalizacijom ulaganja nastoje se izjednačiti uvjeti za strane ulagače na tržištima trećih zemalja.
Liberalizacija obuhvaća načela (npr. pristup tržištu, nacionalni tretman i tretman najpovlaštenije nacije) i obveze kojima se omogućuje otvaranje tržišta trećih zemalja ulagačima iz EU-a. Cilj je takvih pravila dopustiti ili olakšati osnivanje poduzeća (društva kćeri, podružnice, predstavništva) u uslužnim i neuslužnim djelatnostima (npr. proizvodnja, poljoprivreda, ekstrakcija, proizvodnja energije).
Na primjer, pravila o pristupu tržištu mogu uključivati uklanjanje ograničenja broja subjekata ili vrijednosti transakcija (npr. kvote, monopoli i ispitivanja gospodarskih potreba), smanjenje ili ukidanje zahtjeva u pogledu stranog vlasništva ili zahtjeva za zajedničkim pothvatima.
Zaštita ulaganja
Standardima zaštite ulaganja pružaju se jamstva ulagačima i njihovim ulaganjima, kao i pravo vlada domaćina da reguliraju legitimne ciljeve javne politike.
Obveze iz sporazuma o zaštiti ulaganja uključuju načela kao što su nediskriminacija, pošteno i pravedno postupanje (FET) za ulagače ili naknada u slučaju izvlaštenja u odnosu na imovinu ulagača u trećim zemljama.
Sporazumi o zaštiti ulaganja mogu pomoći u smanjenju uočenih rizika ulaganja u određenim zemljama. Od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona 2009. godine EU ima isključivu nadležnost za zaštitu ulaganja u izravna strana ulaganja. U svojim najnovijim sporazumima EU je uveo jasnija pravila o pravu na reguliranje ciljeva javne politike te je znatno revidirao mehanizam rješavanja sporova (sustav sudova za ulaganja).
Sporazumi o zaštiti ulaganja tradicionalno su uključivali mehanizme rješavanja sporova između ulagača i države (ISDS) koji ulagačima omogućuju izravan pristup arbitraži protiv država.