Trgovinski sporazumi
EU trenutačno ima najveću mrežu trgovinskih sporazuma na svijetu, s više od 40 pojedinačnih sporazuma s više od 70 zemalja. Tim se sporazumima olakšava trgovina robom i uslugama između EU-a i njegovih vanjskih partnera.
U mrežu se i dalje dodaju novi sporazumi, dok se stariji sporazumi preispituju i o njima se pregovara s partnerskim zemljama.
Ukidanje carina
Neki od sporazuma uglavnom su usmjereni na ukidanje carina:
- Sporazumi o pridruživanju s osam mediteranskih zemalja (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, palestinsko okupirano područje i Tunis)
- Sporazumi s Meksikom i Čileom
- sporazumi o gospodarskom prostoru s Islandom, Lihtenštajnom i Norveškom;
- Carinske unije s Turskom, Andorom i San Marinom
- Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sa šest zemalja zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) koji sadržavaju dodatne odredbe za pripremu njihove postupne integracije na tržište EU-a
- Sporazumi sa Švicarskom i Farskim otocima.
Sveobuhvatniji pristup tržištu
Drugi sporazumi uključuju mnogo šire obveze u pogledu otvaranja trgovine robom i uslugama, kao i ulaganja, javne nabave, tržišnog natjecanja, subvencija i regulatornih pitanja:
- Kanada
- Srednja Amerika (Kostarika, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama)
- Kolumbija, Ekvador i Peru
- Singapur
- Južna Koreja
- Vijetnam.
Cilj je tih sporazuma s dotičnim trgovinskim partnerima razviti snažnije trgovinske režime utemeljene na pravilima i vrijednostima te uključiti posebne odredbe o trgovini i održivom razvoju.
Nedavni sporazumi sadržavaju i posebne odredbe za rješavanje izazova s kojima se suočavaju moderna gospodarstva i društva, kao što je Sporazum o gospodarskom partnerstvu s Japanom, koji uključuje poglavlje o malim i srednjim poduzećima i posebne odredbe o informacijskim i telekomunikacijskim uslugama te e-trgovini.
Pravno približavanje
Posebna vrsta sporazuma usmjerena je na jačanje gospodarskih veza između EU-a i njegovih susjeda približavanjem njihovih regulatornih okvira pravu EU-a, posebno u područjima povezanima s trgovinom. To vrijedi, na primjer, za sporazume s:
Razvoj
Druga posebna vrsta sporazuma ima izričit razvojni cilj. Riječ je o asimetričnim trgovinskim sporazumima u kojima predmetne afričke, karipske i pacifičke zemlje (AKP) liberaliziraju oko 80 % trgovine u razdoblju od 15 do 20 godina, dok EU od prvog dana odobrava bescarinski pristup bez kvota.
Većina tih sporazuma obuhvaća trgovinu robom i razvojnu suradnju. Sporazum o gospodarskom partnerstvu (SGP) s Karibima uključuje i odredbe o uslugama, ulaganjima i drugim temama povezanima s trgovinom.
U okviru tih sporazuma EU pruža znatnu pomoć povezanu s trgovinom kako bi pomogao partnerskim zemljama u provedbi sporazuma, jačanju izvozne konkurentnosti i razvoju gospodarske infrastrukture. Predmetne zemlje pripadaju skupini zemalja AKP-a:
- Zapadna Afrika (Gana, Obala Bjelokosti)
- Središnja Afrika (Kamerun)
- Istočna i južna Afrika (Komori, Madagaskar, Mauricijus, Sejšeli i Zimbabve)
- Južnoafrička razvojna zajednica (Bocvana, Esvatini, Lesoto, Mozambik, Namibija i Južna Afrika)
- Cariforum (Antigva i Barbuda, Bahami, Barbados, Belize, Dominika, Dominikanska Republika, Grenada, Gvajana, Jamajka, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent, Surinam i Trinidad i Tobago)
- Pacifik (Fidži, Papua Nova Gvineja, Samoa i Salomonovi Otoci).