Trgovinski sporazumi
EU je trenutačno uspostavio najveću trgovinsku mrežu na svijetu s više od 40 pojedinačnih sporazuma sa zemljama i regijama. Tim se sporazumima olakšava trgovina proizvodima i uslugama između EU-a i njegovih vanjskih partnera.
Na popis se i dalje dodaju novi sporazumi, preispituju se stariji sporazumi i pregovaraju se o ažuriranjima s partnerskim zemljama.
Ukidanje carine
Neki od sporazuma uglavnom su usmjereni na ukidanje carina
- Sporazumi o pridruživanju s osam mediteranskih zemalja (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, palestinsko okupirano područje i Tunis)
- Sporazumi s Meksikom i Čileom
- Sporazumi o gospodarskom području s Islandom, Lihtenštajnom i Norveškom
- Carinske unije s Türkiyeom, Andorom i San Marinom
- Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju sa šest zemalja zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Sjeverna Makedonija i Srbija) koji sadržavaju dodatne odredbe za pripremu za postupnu integraciju na tržište EU-a
- Sporazumi sa Švicarskom i Farskim otocima
Sveobuhvatniji pristup tržištu
Druge uključuju mnogo šire obveze u pogledu otvaranja trgovine robom i uslugama, kao i u pogledu ulaganja, javne nabave, tržišnog natjecanja, subvencija i regulatornih pitanja.
- Kanada
- Srednja Amerika (Kostarika, El Salvador, Gvatemala, Honduras, Nikaragva i Panama)
- Kolumbija, Ekvador i Peru
- Singapur
- Južna Koreja
- Vijetnam
Ti su sporazumi usmjereni na razvoj jačih trgovinskih režima s predmetnim zemljama trgovinskim partnerima koji se temelje na pravilima i vrijednostima te uključuju odredbe o trgovini i održivom razvoju.
Najnovije odredbe sadržavaju i posebne odredbe za rješavanje izazova s kojima se suočavaju moderna gospodarstva i društva, kao što je Sporazum o gospodarskom partnerstvu s Japanom, koji uključuje poglavlje o malim i srednjim poduzećima, kao i posebne odredbe o informacijskim i telekomunikacijskim uslugama te e-trgovini.
Pravno usklađivanje
Posebna vrsta sporazuma usmjerena je na jačanje gospodarskih veza između EU-a i njegovih susjeda približavanjem njihovih regulatornih okvira pravu EU-a, posebno u područjima povezanima s trgovinom. To vrijedi, na primjer, za sporazume s
Softvera
Druga posebna vrsta sporazuma ima izričit razvojni cilj. To su asimetrični trgovinski sporazumi u kojima AKP mora liberalizirati približno 80 % trgovine u razdoblju od 15 do 20 godina, dok EU od prvog dana pruža pristup bez carina i kvota.
Trenutačno većina takvih sporazuma obuhvaća trgovinu robom i razvojnu suradnju. Sporazum o gospodarskom partnerstvu (SGP) s Karibima sadržava i odredbe o uslugama, ulaganjima i drugim temama povezanima s trgovinom.
U okviru tih sporazuma EU pruža znatnu pomoć povezanu s trgovinom kako bi pružio potporu partnerskim zemljama u provedbi sporazuma, jačanju izvozne konkurentnosti i izgradnji gospodarske infrastrukture. Predmetne zemlje pripadaju afričkim, karipskim i pacifičkim regijama
- Zapadna Afrika (Gana, Côte d’Ivoire)
- Srednja Afrika (Kamerun)
- Istočna i Južna Afrika (Komori, Madagaskar, Mauricijus, Sejšeli i Zimbabve)
- Južnoafrička razvojna zajednica (Bocvana, Esvatini, Lesoto, Mozambik, Namibija i Južna Afrika)
- CARIFORUM (Antigva i Barbuda, Bahami, Barbados, Belize, Dominikanska Republika, Dominikanska Republika, Grenada, Gvajana, Jamajka, Sveti Kristofor i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent, Surinam te Trinidad i Tobago)
- Pacifik (Fžij, Papua Nova Gvineja, Samoa i Salomonovi Otoci)
- Armenija
- Azerbajdžan
- Irak
- Kazahstan