Sustav sudova za ulaganja.

Što je sustav sudova za ulaganja?

Sustavom sudova za ulaganja („SUK”) nastoje se ukloniti nedostaci rješavanja sporova između ulagača i države („ISDS”) i ad hoc arbitražnih sudova. Cilj je ICS-a osigurati najviše standarde transparentnosti, legitimnosti i neutralnosti.

 

Sporovi između stranih ulagača i države u kojoj je ulaganje izvršeno, tj. „država domaćin”, rješavat će se na neutralnom forumu. Međutim, to se neće postići ad hoc arbitražnim postupkom u kojem stranke u sporu imenuju arbitre, nego putem institucionaliziranog sudskog tijela, što će rezultirati dvostupanjskim trajnim mehanizmom s prvostupanjskim sudom i žalbenim sudom. Stalni sud sastojat će se od neovisnih, visokokvalificiranih sudaca na koje se primjenjuju stroga etička pravila.

Kako bi se osigurala nepristranost i neovisnost, sastav Ustavnog suda pažljivo je uravnotežen: jedna trećina članova Suda moraju biti državljani države članice EU-a, jedna trećina moraju biti državljani druge stranke sporazuma o kojem je riječ, a preostala trećina državljani trećih zemalja. Isti će se udio zadržati i za jedno sudsko vijeće suda koje odlučuje o predmetu, kako ga je imenovao predsjednik Suda. 

 

Sustav sudova za ulaganja prvi je korak prema uspostavi multilateralnog suda za ulaganja (MIC) i zamijenit će ga MIC kada stupi na snagu.

Kako funkcionira postupak u okviru ICS-a?

Sudski postupak u okviru sustava ICS podijeljen je u tri glavne faze

  • faza savjetovanja
  • fazu pred sudom, i
  • žalbeni postupak.

 

Samo ako se spor ne može riješiti dok će se savjetovanjem prijeći u fazu suda, a spor će prijeći u fazu žalbenog postupka samo ako se podnese žalba.

 

Svaki sporazum o zaštiti ulaganja (IPA) ili širi sporazum, uključujući ICS, sadržava posebne vremenske okvire za te faze.

U slučaju navodnog kršenja spor bi se u najvećoj mogućoj mjeri trebao riješiti mirnim putem faze savjetovanja. Stranka traži savjetovanje pisanim zahtjevom koji se dostavlja drugoj stranci u kojem se navode sporna mjera i obuhvaćene odredbe koje razmatra.

Ako stranke ne uspiju riješiti spor savjetovanjem, sudu se može podnijeti zahtjev. Sud će odlučivati o predmetu i donijeti odluku u skladu s primjenjivim pravom.

Ako pravorijek koji je donio prvostupanjski sud sadržava pogreške, protiv njega se može podnijeti žalba. Žalbeni sud preispitat će odluku i donijeti konačnu odluku.

 

Više informacija dostupno je u Vodiču za sustav sudova za ulaganja

 

Posredovanje

Što je mirenje?

Mirenje je alternativni mehanizam za rješavanje sporova („ARS”). Temelji se na suglasnosti stranaka u sporu da pronađu sporazumno rješenje spora uz pomoć treće osobe, tj. medijatora.

 

Stranke se mogu odlučiti za mirenje u bilo kojem trenutku, čak i nakon pokretanja postupka.

S obzirom na dobrovoljnu i sporazumnu osnovu, mirenje dovodi do fleksibilnog postupka koji se prilagođava posebnim potrebama stranaka u određenom slučaju.

 

Stranke imaju kontrolu nad mirenjem u odnosu na

  • imenovanje izmiritelja,
  • opseg i ishod mirenja.

Naime, medijator se imenuje dogovorom stranaka u sporu, a stranke u sporu odlučuju o pitanjima koja treba podnijeti medijatoru. Stoga će se sporazumom o nagodbi obuhvatiti isključivo pitanja koja su stranke odlučile riješiti mirenjem.

Koje su prednosti mirenja?

Mirenje pruža nekoliko prednosti. Omogućuje strankama da uštede vrijeme i troškove zbog svoje fleksibilnosti jer može spriječiti duge i skupe sudske postupke. Osim toga, mirenjem se mogu bolje očuvati interesi i odnosi stranaka.

Kako se mirenje razlikuje od spora?

Za razliku od suca u sudskom postupku, izmiritelj strankama ne nameće nikakvu odluku, već pomaže strankama da postignu uzajamno prihvatljivo rješenje pokretanjem sastanaka, raspravom o predmetnim pitanjima i pomaganjem strankama da pronađu moguća rješenja. Osim toga, postupak mirenja prilagođen je posebnim potrebama stranaka kako bi se osiguralo neometano i brzo rješavanje spora.

Podijelite ovu stranicu:

Brze poveznice