Klauzula o stupnjevitoj promjeni
U „klauzuli oratchetu” stranke u trgovinskom sporazumu obvezuju se da će zadržati svako daljnje otvaranje na svojim tržištima o kojem mogu jednostrano odlučiti. To bi otvaranje bilo „zaključeno”, tj. ne može postojati korak unatrag.
Primjer: ako se stranka u okviru trgovinskog sporazuma obveže dopustiti 30 % stranog vlasništva u domaćim trgovačkim društvima, a kasnije jednostrano odluči dopustiti 40 %, strana ne može vratiti 40 % stranog vlasništva.
Budući da obveze obično odražavaju postojeće razine otvorenosti tržišta, klauzulom o stupnjevitoj promjeni osigurava se da sporazum o slobodnoj trgovini bude usmjeren na budućnost i da je ažuriran obuhvaćanjem jednostrane liberalizacije koju druga stranka može poduzeti u budućnosti.