Zapadni Balkan

Od pokretanja procesa stabilizacije i pridruživanja EU je postupno sklopio bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, koji se nazivaju „sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju” sa svakim od partnera sa zapadnog Balkana.

• Albanija (2009.)
• Sjeverna Makedonija (2004.)
• Crna Gora (2010.)
• Srbija (2013.)
• Bosna i Hercegovina (2015.)
• Kosovo* (2016.)

* Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.)

Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju instrumenti su kojima se omogućuje gospodarski razvoj i politička stabilizacija zemalja u regiji te uspostava bliskog i dugoročnog pridruživanja između EU-a i zapadnog Balkana.Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju zapravo čine pravni instrument za usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a i postupnu integraciju na tržište EU-a.

Sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju uspostavljeno je područje slobodne trgovine tijekom prijelaznog razdoblja koje je sada završilo za sve osim Kosova (2026.).

Sporazumi predviđaju ukidanje carina i necarinskih ograničenja na bilateralnu trgovinu i obuhvaćaju robu u svim poglavljima Harmoniziranog sustava.Samo nekoliko iznimaka, koje se odnose na neke poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva, nije u potpunosti liberalizirano te podliježe smanjenim carinama i/ili povlaštenim kvantitativnim koncesijama.

Pravila o podrijetlu uređena su Paneuromediteranskom konvencijom.

Osim toga, sporazumi uključuju odredbe o pitanjima tržišnog natjecanja, visokoj razini zaštite prava intelektualnog vlasništva i pojačanoj suradnji u carinskim pitanjima.One uključuju i dodatne discipline koje se posebno odnose na javnu nabavu, usklađivanje zakonodavstva u mnogim područjima, uključujući normizaciju, kao i odredbe o uslugama i poslovnom nastanu.

Pročitajte više