Zapadni Balkan
Od pokretanja procesa stabilizacije i pridruživanja EU je postupno sklopio bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, koji se nazivaju „sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju” sa svakim od partnera sa zapadnog Balkana.
- Albanija (2009.)
- Sjeverna Makedonija (2004.)
- Crna Gora (2010.)
- Srbija (2013.)
- Bosna i Hercegovina (2015.)
- Kosovo* (2016.)
* Ovim nazivom ne dovode se u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s RVSUN-om 1244 i mišljenjem Međunarodnog suda pravde o proglašenju neovisnosti Kosova.)
Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju instrumenti su kojima se omogućuje gospodarski razvoj i politička stabilizacija zemalja u regiji te uspostava bliskog i dugoročnog pridruživanja između EU-a i zapadnog Balkana.Sporazumi o stabilizaciji i pridruživanju zapravo čine pravni instrument za usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a i postupnu integraciju na tržište EU-a.
Sporazumima o stabilizaciji i pridruživanju uspostavljeno je područje slobodne trgovine tijekom prijelaznog razdoblja koje je sada završilo za sve osim Kosova (2026.).
Sporazumi predviđaju ukidanje carina i necarinskih ograničenja na bilateralnu trgovinu i obuhvaćaju robu u svim poglavljima Harmoniziranog sustava.Samo nekoliko iznimaka, koje se odnose na neke poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva, nije u potpunosti liberalizirano te podliježe smanjenim carinama i/ili povlaštenim kvantitativnim koncesijama.
Pravila o podrijetlu uređena su Paneuromediteranskom konvencijom.
Osim toga, sporazumi uključuju odredbe o pitanjima tržišnog natjecanja, visokoj razini zaštite prava intelektualnog vlasništva i pojačanoj suradnji u carinskim pitanjima.One uključuju i dodatne discipline koje se posebno odnose na javnu nabavu, usklađivanje zakonodavstva u mnogim područjima, uključujući normizaciju, kao i odredbe o uslugama i poslovnom nastanu.
Pročitajte više