Dokumenti i postupci carinjenja

U ovom ćete poglavlju pronaći

• dokumenti potrebni za carinjenje u EU-u
• informacije o dobivanju EORI broja
• različiti carinski postupci
• informacije o dokazima o podrijetlu u okviru carinjenja
• posebne informacije o uvozu za svaku državu članicu EU-a

Dokumenti potrebni za carinjenje u EU-u

Dokaz o podrijetlu

Dokaz o podrijetlu je međunarodni trgovinski dokument kojim se potvrđuje da roba uključena u pošiljku potječe iz određene zemlje ili područja. Deklaracija se deklarira zajedno s JCD— om i podnosi joj na carinjenje.

Općenito, status proizvoda s podrijetlom može se dokazati

• potvrde o nepovlaštenom podrijetlu kojima se potvrđuje da zemlja podrijetla robe ne ispunjava uvjete za povlašteno postupanje. Te potvrde obično izdaju gospodarske komore.
• potvrde o povlaštenom podrijetlu, koje omogućuju primjenu sniženih ili nultih carina pri uvozu iz onih trećih zemalja s kojima je potpisan preferencijalni sporazum.

Takve potvrde moraju izdati carinska tijela zemlje izvoznice i moraju se predočiti u trenutku carinjenja.

• vrsta potvrde za koju se podnosi zahtjev određena je svakim preferencijalnim sporazumom: Obrazac A (za režim OSP-a), EUR MED (za neke konkretne slučajeve u sustavu PEM) ili 1 EUR (svi ostali slučajevi)

• Izjave na računu koje izdaje izvoznik u zemlji korisnici ili partneru. Potrebno je razlikovati dvije situacije
  • za pošiljke do 6000 EUR izjave na računu može izdati bilo koji izvoznik u zemlji korisnici/partnerskoj zemlji.
  • za pošiljke čija vrijednost prelazi 6000 EUR, izjave na računu izdaje samo ovlašteni izvoznik.

Poseban slučaj izjava na računu je sustav REX.

Mogu se predočiti i potvrde o obvezujućim tarifnim informacijama i/ili obvezujuće informacije o podrijetlu.

Vidjeti također:

• Preuzmi jedinstvenu carinsku deklaraciju (SAD) (Excel document)
• Više informacija o carinskoj deklaraciji

Ulazna skraćena deklaracija (ENS)

Ulazna skraćena deklaracija sadržava prethodne informacije o teretu pošiljaka koje ulaze u EU. Njime se carinskim tijelima omogućuje da provedu analizu rizika u svrhu sigurnosti i zaštite. Ulaznu skraćenu deklaraciju u prvoj ulaznoj carinarnici u EU mora podnijeti prijevoznik robe (prijevoznik robe, iako u nekim slučajevima to može učiniti uvoznik-primatelj ili predstavnik prijevoznika ili uvoznika), čak i ako roba neće biti uvezena u EU. Primjenjuju se sljedeći rokovi za podnošenje ulazne skraćene deklaracije na temelju načina prijevoza kojim se prevozi roba

• kontejnerski pomorski teret: najmanje 24 sata prije početka utovara u stranoj luci
• pomorski teret u rasutom stanju: najmanje 4 sata prije dolaska
• pomorski prijevoz na kratke udaljenosti: najmanje 2 sata prije dolaska
• kratki letovi (manje od 4 sata): barem stvarnim vremenom polijetanja zrakoplova
• dugi letovi (4 sata ili više): najmanje 4 sata prije dolaska u prvu zračnu luku na carinskom području EU-a
• cestovni promet: najmanje 1 sat prije dolaska

Napomena: Ulazna skraćena deklaracija zahtijeva informacije sadržane u dokumentima koji potječu s izvoznikom (teretnica, trgovački računi itd.). Pobrinite se da ti dokumenti stignu do strane odgovorne za pravovremeno podnošenje deklaracije.Više informacija o ulaznoj skraćenoj deklaraciji. Carinskim zakonikom Unije u ovu je deklaraciju uvedeno više pojedinosti o analizi rizika. Vidjeti najčešća pitanja o ENS —u.

Registracija kao gospodarski subjekt (EORI broj)

Registracijski i identifikacijski broj gospodarskog subjekta (EORI) jedinstveni je identifikacijski broj koji carinsko tijelo u zemlji EU-a dodjeljuje svim gospodarskim subjektima (poduzećima i pojedincima) koji se bave aktivnostima obuhvaćenima carinskim zakonodavstvom EU-a. Uvoznicima s poslovnim nastanom izvan EU-a dodijelit će se EORI broj prvi put kada podnesu:

• carinska deklaracija
• ulazna skraćena deklaracija (ENS)
• izlazna skraćena deklaracija (EXS)

Gospodarski subjekti upotrebljavaju taj broj u svim komunikacijama s carinskim tijelima EU-a za koje je potrebna identifikacijska oznaka EU-a, na primjer u carinskim deklaracijama. Već dodijeljeni brojevi EORI mogu se provjeriti u Europskoj komisiji. Mogu se dohvatiti tijela koja registriraju EORI brojeve u svakoj zemlji EU-a.

Vidjeti i Smjernice za EORI

Carinski postupci u EU-u

Kada roba stigne u ulazni carinski ured u EU, stavlja se u privremeni smještaj pod carinskim nadzorom (najviše 90 dana) dok joj se ne dodijeli jedan od sljedećih carinskih postupaka (ili ponovno izvezena):

Puštanje u slobodni promet

Svrha je postupka puštanja u slobodni promet ispuniti sve uvozne formalnosti kako bi se roba mogla prodavati na tržištu Unije.

Roba se pušta u potrošnju nakon što su ispunjeni svi zahtjevi za uvoz:

• Plaćene su sve primjenjive carinske pristojbe i druga davanja.
• Podnesene su uvozne dozvole za robu koja podliježe kvotama.
• Predočena su sva primjenjiva odobrenja i certifikati (npr. veterinarski certifikat za određene životinje ili proizvode životinjskog podrijetla).

Uvezena roba stavlja se u postupak putem carinske deklaracije. Datum na koji carinarnica u državi članici EU-a prihvati ovu deklaraciju također je datum koji se uzima u obzir za izračun iznosa uvozne carine, poreza na dodanu vrijednost i trošarine, ako je primjenjivo.

Posebni postupci

Roba se može staviti u bilo koji od sljedećih postupaka:

• Provoz Unije, koji obuhvaća:
  • Vanjski provoz — roba koja nije roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe (tj. unutarnji porezi) i mjera trgovinske politike. Premještanje robe u drugu državu članicu EU-a znači da se postupci carinjenja prenose u odredišni carinski ured.
  • Unutarnji provoz — roba Unije može se kretati od jedne do druge točke unutar carinskog područja EU-a bez promjene njezina carinskog statusa. To uključuje prijevoz robe kroz drugo područje koje se nalazi izvan carinskog područja EU-a.

• Smještaj koji obuhvaća carinsko skladištenje i slobodne zone:
  • Carinsko skladištenje — roba koja nije roba Unije može se smjestiti u prostorima ili na bilo kojem drugom mjestu koje su odobrila carinska tijela i pod carinskim nadzorom („carinska skladišta”) bez plaćanja uvoznih carina, drugih davanja povezanih s uvozom robe i mjera trgovinske politike.
  • Slobodne zone — države članice mogu odrediti dijelove carinskog područja Unije kao slobodne zone. Roba se može uvesti bez uvoznih carina, drugih davanja (tj. unutarnjih poreza) i mjera trgovinske politike dok joj se ne dodijeli drugi odobreni carinski postupak ili ponovno izveze. Roba može biti podvrgnuta jednostavnim postupcima kao što su prerada i prepakiranje.

• Posebna uporaba koja se sastoji od privremenog uvoza i uporabe u posebne svrhe:
  • Privremeni uvoz — roba koja nije roba Unije može ući u EU bez plaćanja uvoznih carina, pod uvjetom da je namijenjena za ponovni izvoz bez promjene. Najdulje razdoblje za privremeni uvoz je dvije godine.
  • Uporaba u posebne svrhe — roba se može pustiti u slobodni promet na temelju oslobođenja od carine ili po sniženoj stopi carine zbog njezine posebne uporabe.
• Prerada koja obuhvaća unutarnju i vanjsku proizvodnju:
  • Unutarnja proizvodnja – roba se može uvesti u EU bez plaćanja carina, poreza i formalnosti, za preradu pod carinom i ponovni izvoz.Ako se gotovi proizvodi u konačnici ne izvoze, na njih se primjenjuju carine i formalnosti koje se primjenjuju.
  • Vanjska proizvodnja — roba Unije može se privremeno izvesti iz carinskog područja Unije u svrhu proizvodnje.Prerađena roba može se pustiti u slobodni promet uz potpuno ili djelomično oslobođenje od uvoznih carina.

Vidjeti također:

• Više informacija o carinskim postupcima
• Generički scenarij uvoza (Europski carinski informacijski portal)
• Smjernice za CZU (GU TAXUD)

Zahtjevi i tijela država članica u pogledu uvoza

Kao carinska unija EU ima koristi od vrlo usklađenih uvoznih postupaka.Međutim, među 27 država članica i dalje postoji nekoliko razlika.

Vidjeti popis država članica EU-a i njihovih glavnih nadležnih tijela koja mogu pružiti informacije o uvoznim postupcima, trgovinskim režimima, uvoznim dozvolama i nadležnim tijelima za inspekciju posebnih zahtjeva. Trebali bi vam moći pomoći u ispunjavanju jedinstvenih zahtjeva za svoju zemlju. Ta vam tijela mogu pomoći u vezi s pitanjima kao što su:

• Gdje podnijeti jedinstvenu carinsku deklaraciju
• Koje su slobodne zone dostupne za uporabu
• Kako dobiti uvozne dozvole
• Inspekcijski pregledi živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla
• Fitosanitarne inspekcije
• Zdravstvena kontrola hrane i hrane za životinje
• Tržišni standardi za poljoprivredne proizvode i proizvode ribarstva
• Kontrola trgovine kemikalijama, gnojivima i otpadom
• Tehnička normizacija
• Zahtjevi u pogledu pakiranja i označivanja

Zakonodavstvo

• Uredba (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o Carinskom zakoniku (SL L 269, 10.10.2013.) (CELEX 32013R0952)
• Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/341 o dopuni Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu prijelaznih pravila za određene odredbe Carinskog zakonika Unije dok odgovarajući elektronički sustavi još nisu operativni te o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2015/2446 (SL L 69, 15.3.2016.) (CELEX 32016R0341).